petak, 29.08.2008.
Karlovački dani piva
Za početak HVALA svima na prošlim kommovima. Nadam se da ste ljepo proveli ljeto. Ja sam uživala, zato i nisam dugo pisala postove. Nisam imala vremena. Bila sam na moru i na selu kod bake. Ovaj post koji ću sad napisat posvećujem svome gradu o kojem još ništa nisam pisala.
Pa kao što vidite po naslovu stigli su i 22. Dani piva u naš grad. Prvi su održani davne 1984. godine na središnjem karlovačkom trgu u središtu Zvijezde. Samo otvorenje se obilježilo puštanjem piva da teče iz središnje gradske fontane. Tih je dana Karlovcem teklo pet rijeka; Korana, Kupa, Mrežnica, Dobra i rijeka piva. Kako se broj posjetitelja svake godine povećavao Dani piva su premješteni na trg Josipa Broza koji se nalazi uz rijeku Koranu.
Dani piva traju 10 dana. Ulaz je besplatan u svaki šator, a u svakom šatoru je različita vrsta glazbe. Meni je osobno najbolji techno- house šator koji je uvijek prepun. Ove godine na glavnoj pozornici nastupali su: Škoro, Crvena jabuka, Stavros, Danijela, Prljavo kazalište, Dražen Zečić i Colonija, a nastupaju još ova tri dana Severina (Koja je danas i mislim da će doć cijeli Karlovac), Baruni te Goran Karan&Alen Slavica. U tom glavnom šatoru se također ne plaća ulaz. Pivo košta 15 kn (malo je preskupo), kao i sva ostala pića.
Što da Vam još kažem osim da dođete iduće godine na Dane piva i uživate s nama u Karlovcu, a za sve one koji su predaleko od našeg grada i koji nikad nisu bili na Danima piva evo par slikica:
A da vidite baš atmosferu svakako pogledajte ovih par videa:
Prljavo kazalište&Dinamova himna
Thompson na Danima piva
Prljavo kazalište&Slaži mi
Mate Mišo Kovač na Danima piva
Gibonni&Zlatne godine
U lunaparku
Eto to bi bilo sve od mene. Molim Vas da nakon što pogledate sve slikice, pokoji video te pročitate pokoju riječ da komate kako vam se čini Naša manifestacija-Dani piva. Pozz do idućeg posta.
- 13:33 -
Komentari (11) - Isprintaj - #
četvrtak, 26.06.2008.
...još dok sam tek pisala prvi post na ovom blogu, spomenula sam da volim pisat pjesme i misli, ljubavne ponajviše. Specijalno za ovaj blog evo jedne koju sam danas ujutro, nakon što sam se probudila smislila:
KAD UPOZNAŠ NEKOG
Kad upoznaš nekog tko će te voljet
kao što sam te ja voljela, molim te sjeti se mene.
Prepoznaj u toj osobi onaj moj golemi osmjeh
koji se našao na licu svaki put kad sam te ugledala.
Kad upoznaš nekog tko će te voljet
kao što sam te ja voljela, molim te sjeti se mene.
Prepoznaj u očima te osobe moje oči,
zato što i u mojim očima stoji odraz tvoga bića.
Jer ovom pjesmom tebe molim....
sjeti me se ponekad....
Jer ovom pjesmom tebe dozivam....
Javi se ponekad....
Kad upoznaš nekog tko će te ljubit
kao što sam te ja ljubila, molim te sjeti se mene.
Prepoznaj u tim poljupcima onu moju nježnost
toliko puta tebi nesebično danu.
Kad upoznaš nekog tko će te ljubit
kao što sam te ja ljubila, molim te sjeti se mene.
Prepoznaj u tim dodirima toplinu moga zagrljaja,
danog svaki puta kada ti je bio potreban.
Jer ovom pjesmom tebi želim reći...
FALIŠ MI...
Jer ovom pjesmom tebi želim poručit...
VOLIM TE KAO NIKOG DO SADA...
I još uvijek molim Boga da je ovo sve san,
I još uvijek kao da očekujem da ćeš se vratit.
A kako ne kad te volim beskrajno, i neobično,
više od sebe i svog života...
I iako nesuđena, zabranjena,
nezaboravna, za tebe nemoguća
zapamti malecki da
ljubav i kao takva ostaje ljubav.
Posvećeno Z.L.
Nadam se da će Vam se svidjet pjesma. Ostavljajte kommove i poozz svima.
- 13:31 -
Komentari (51) - Isprintaj - #
srijeda, 14.05.2008.
I WILL ALWAYS LOVE YOU
Srce boli...boli, a ne postoji lijek za toliku tugu... jučer kao da sam izgubila dio sebe...onaj najljepši dio..."njega". Kako ću dalje? Sutra, prekosutra kad svi dani i noći čine mi se sada iste... buđenje sa onim najtužnijim pogledom i odlazak na spavanje bez volje... Kako opisati trenutke kada ne jedeš, ne spavaš, ne pričaš? Kada živiš između 4 zida stana gledajući prema beskrajnom nebu i pitajući se zašto sreća nije beskrajna... a da barem ga ne volim toliko... i da u njegovim očima budem onakva kakva zaista jesam... ni to nisam... i onda sve pada u vodu... i ovaj život u kojeg se on pretvorio... Danas osjećam kao da fali dio mene, dio koji me činio najsretnijom osobom na svijetu makar se to i nije vidjelo uvijek... a sada je sve prošlost- nisam htijela da tako bude...uvijek sam željela sve najbolje i za njega i za sebe-za nas. UVIJEK ĆU GA VOLJETI, možda jednom manje, ali titrat će u meni i malena iskra ljubavi...takve iskre se ne gase... nemam više snage za ništa... borba postaje za mene strani pojam... sve što sam htijela bio je on, sve za što sam se borila bio je on... sve što je on nosi naziv život, svijet, radost i ljubav... još dugooo će tako bit... sve dok ga moje oči vide, a moje srce kuca zbog njega... VOLIM GA VIŠE od sebe i nadam se da će jednom shvatit KAKVA SAM JA ZAPRAVO OSOBA I KOLIKO NAM JE LJEPO MOGLO BIT... tko zna možda jednom smognem snage za dalje, ali uvijek ću tiho u sebi znat da je on najbolja osoba koju sam ikad upoznala i da nitko drugi neće izbrisat sve ono što je on u meni stvorio, a stvorio je spoznaju da ima ljudi na svijetu koji znaju razumjet. VOLIM TE MALECKI....
"Srce je slomljeno u tisuće komadića, a svaki komadić te voli kao tisuću srca"
- 18:17 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 07.04.2008.
Pročitajte ovu priču do kraja... i kommajte puno... on je to zaslužio!
Jučer je poginuo mladić kojeg znam... imao je samo 24 godine. Kada sam čula za to pomislila sam: Kako je život nekad nepravedan? Prije tjedan dana popravljao mi je kompjuter... potrudio se da ga za dan popravi kako bih mogla imat dostupan internet zbog fakulteta... poginuo je s motorom... roditelji mu nisu željeli kupiti, ali on si ga je sam zaradio...čak je i rate do kraja otplatio..jednostavno je volio motore... imao je curu kojoj je sad...ah nitko to ne može ni zamislit kako... i sestru stariju od mene neke 2 godine... ostalo mu je još par ispita za položit na faksu... a sada je sve to prošlost.. Ja ne znam kako da opišem ovo što osjećam.. pitam se zašto uvijek dobri ljudi umiru? Njegovi roditelji su toliko puta pomogli mojima, igrala sam se s njegovom sestrom kad smo bile malene... i on...bio je jednostavan...sve što je imao sam je stvorio...pa čak i taj motor... Ne znam kako će njegovi roditelji to preživjeti...jer to su dobri ljudi...ljudi koje je život dobro namučio i kada su napokon postigli nešto, dogodilo se ovo... mislim da on zaslužuje mjesto na mom blogu... jer ovaj blog postoji radi otkrivanja osjećaja, misli... a sada su ti osjećaji pretočeni u tugu... tjedan dana prije svoje smrti išao je na jedan sprovod...zamislite, da dok je gledao kako nekog pokapaju nije imao pojma da će njega uskoro pokopat... kad sve to sada pišem molim Boga da neda takvo nešto nikome...jer to je grozno proživjet... I molim Boga da čuva moju obitelj, moje prijatelje i mog maleckog.. bez njih ne bi uspjevala, ne bi mogla... i nadam se da će ta obitelj uspjet prebrodit i njegova cura isto tako... Zato svi koji vozite motore i aute nemojte brzo...polako ali sigurno-uvijek ćete stić, makar i pola sata kasnije, ali tih pola sata kao što vidite možda je život.
"Ivane hvala ti za tvoje vrijeme posvećeno popravku mog kompjutora...tako nešto može učiniti samo netko tko je nesebičan...postoji još hrpa tvojih djela koja će i nakon tvog odlaska podsjećat tvoje bližnje na tebe i tvoju jednostavnost, nesebičnost i toplinu duše...iako te više nema upravo će ta tvoja djela vječno crtat tvoj lik na zemlji."
POČIVAJ U MIRU.
- 18:10 -
Komentari (52) - Isprintaj - #
četvrtak, 13.03.2008.
Suze su kiša ljubavi
Suze su kiša ljubavi...kad voliš nešto, a nije onako kako bi želio...plačeš-od tuge... Mnogi kažu da suze mogu biti lažne... Ona osoba koja nije sebična sigurno ne može plakat na silu... Suze govore puno toga... ako su iskrene naravno... a iskrene su ako je osoba koja ih posjeduje iskrena... plakat se može iz raznih razloga, iz raznih oblika ljubavi, obiteljskih, prijateljskih ili osobnih ljubavi... Kada je zbog osobne ljubavi, tada je ta ljubav vjerojatno istinska...evo i zašto tako mislim... Suze podsjećaju na bisere, zar ne? Svi znamo kolika je vrijednost bisera, i da one osobe koje posjeduju bisere, posjeduju golemo bogatstvo...tako i mi možemo onda nazvat naše suze, kao naše neprocjenjivo bogatstvo... da li će ona osoba koja voli luksuz ikada bezveze, iz čista mira potrošit svoje bisere? Vjerojatno neće... e pa tako je i sa suzama... ona osoba koja istinski voli drugu osobu, neće bezveze trošit suze, trošit će ih jer je nesebična, a nesebičnost je najbolji pokazatelj koliko vam netko znači... i zato ako netko plače zbog vas, nemojte mu nikad reći: "Hej pa ja nisam vrijedan ili vrijedna tvojih suza", jer ako se netko već uspio rasplakat zbog vas, znači voli vas! Ako tu osobu smatrate iskrenom onda znate da kad plače, ne pretvara se, ne iskorištava suze da bi izazvala sažaljenje, nego iskorištava suze da vam pokaže koliko joj značite...a značite joj sigurno i previše, jer kiša nikad ne dolazi bez razloga...
Hvala svima koji su mi na prošlom postu ostavili onako ljepe komentare... pooozz do idućeg posta...
- 10:31 -
Komentari (78) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 10.03.2008.
Odraz ljepote
- 00:50 -
Komentari (61) - Isprintaj - #
nedjelja, 09.03.2008.
Prvo pOzZ svima...evo danas sam bolje što se tiče mojih kozica pa mogu i normalnije pisat...započet ću malko o temi koja se krije u naslovu mog bloga....nije riječ o ljubavi (zasad), nego o N A D I...
Pogledajte ove dvije slike...da li vam one govore išta??? Da, pomoću te dvije slike lakše je objasniti što je nada...kao što vidite govorim o nadi koja je drugačija od one nade da ću sutra dobiti 5 u školi ili da ću proć ispit na fakultetu, ili od one nade u ljubavi o kojoj ću također govoriti... Ova nada je drugačija i usađena je u ljude kojima ona znači poboljšanje i osjećaj da i oni žive...da su ovdje među nama...tisuće je gladnih u svijetu...nažalost među njima i hrpa djece 
, tisuće je bolesnih...nada je nešto što ih jedino može spasiti, nada u bolje sutra...to je nešto što je prisutno i među onima koji su se već prestali nadat. Jer nada ne može umrijet, ne možete ju izbrisat, spalit, bacit u smeće...možete je samo odbacit od sebe, ali ona je i dalje prisutna, i kao nevidljiva diše...ja nikad ne gubim nadu, ali kod tih ljudi je drugačije, iz dana u dan se ništa ne mjenja, sve više su gladni, bolesni i umiru...No to je po meni još veći znak, da treba još čvršće vjerovat, jer vjera je srce nade...nada ispunjava čovjeka golemom snagom, iako oku nevidljiva, srce ju uvijek zna prepoznat... na području života povezanom sa zdravljem i siromaštvom uvijek ju je teže osjetit i mnogi ljudi je baš tada gube, ali ona postoji...pa makar u suzi bližnje osobe ili čak samog patnika...Ovim postom bi vam htjela pokazat da je nada zapravo ono što može čovjeka održat kad je najgore i zato nadajte se! I još nešto...molite za ovakve ljude...i vaša molitva može biti dio nade upućen njima...ja se svaku večer pomolim, i obavezno spomenem bolesne i siromašne, jer ako su ih zaboravile sreća i zdravlje, budimo bar mi ti koji ih neće zaboravit, budimo dio njihove nade!
- 15:09 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
subota, 08.03.2008.
Svim ženama i onima koji se tako osjećaju sretan dan žena!
- 21:47 -
Pozach ljudi evo mene ponovo...Subota je naveče, frendica se sprema za van, ovaj put bez mene, nije fer 
. I ja bi van al ne mogu zbog kozica...a htjela bi vidjet maleckog...fali mi jakooo. Rekla sam već da sam zaljubljena...jojjj nitko nema pojma koliko...ovaj put je drugačije...nekako posebno...pitam se jel to dobro ili loše? Mnogi se žale kad se tako jako zaljubeee...Vidjela sam ga danas s prozora...srce mi je baš ono lupalo...bio je tako ljep! Moram mu dokazat koliko mi znači...kad se vidimo djelima, a ovdje riječima.... Vidjeli ste naslov moga bloga..pa to je sve vezano uz njega...On mi uvijek kaže: "Nema predaje" 
al ne treba to meni nitko reć...znam ja to...Nadam se da ćete mi i vi malo pomoć...pa kad on jednom vidi ovaj blog...hmmm...da mu se svidi što se i na ovaj način borim za njega...Cure ostavljajte komentare podrške...pusek 
- 21:36 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
Hej, ljudi, živjeli! Moje ime je Sandra i ovo je moj prvi post... Imam 20 godina i trenutno vodene kozice 
. To je zapravo ono što me i navelo da napravim blog... Ležim tu kod kuće već 5 dana, dosada me ubija, i evo palo mi ovo na pamet... Kad većina ima svoj blog zašto ne bi i ja imala svoj? Nadam se da će mi ići i da ću imat o čemu pisat, da ćete me posjećivat i ostavljat komentare, da ćemo se super družit... adresa bloga je na njemačkom...hmmm..mnogi će se pitat zašto pa da odmah objasnim..."Die liebe" kao što znate znači ljubav na njemačkom a ovdje ću mnogo pisat o ljubavi, jer to je tema o kojoj zaista mnogo možete napisat, mnogo i različito...a i volim pisat, razmišljat i maštat o ljubavi..kao što netko recimo voli pisat, razmišljat i maštat o putovanjima....trenutno sam zaljubljena ali o NJEMU ću kasnije...Valja još spomenuti da pišem pjesme, ljubavne su tematike tako da će neke biti napisane specijalno i za ovaj blog...
Volim vesele ljude koji vjeruju u sebe i snagu svojih želja i snova...Takva sam i sama...smatram da sve ono što se jako želi jednom se može i postić... Vedre osobe su svima i ugodnije za druženje pa uvijek kad mogu nastojim bit nasmijana...
priznajem kadkad i na silu ;-)...Eto to bi bilo dosta za danas...do skorašnjeg pisanja veliki pozz 
- 00:20 -
